EDUKACIJA

ZADACI MEDICINSKE SESTRE U PROCESU ZDRAVSTVENE NJEGE BOLESNIKA SU:

Edukacija bolesnika i obitelji jedna je od intervencija koju provode medicinske sestre u procesu zdravstvene njege s ciljem: postići što veću samostalnost i zadovoljavajuću kvalitetu života bolesnika. To je proces tijekom kojeg medicinska sestra organizirano pomaže bolesniku/obitelji da što bolje upoznaju promjene koje su nastale uslijed bolesti te da što uspješnije savladaju nastale poteškoće, spriječe moguće komplikacije, a poticanjem samostalnosti bolesnika očuvaju zadovoljavajuću kvalitetu života.

ODRŽAVANJE OSOBNE HIGIJENE nepokreznih i teško pokretnih bolesnika (kupanje, njega kože i vidljivih sluznica)
PREVENCIJA KOMPLIKACIJA DUGOTRAJNOG LEŽANJA - dekubitus, respiratorne komplikacije, tromboza, kontrakture, nesvjestica
MJERENJE VITALNIH FUNKCIJA – disanje, puls, tjelesna temperatura, krvni tlak
EDUKACIJA bolesnika i njihovih ukućana
PRIMJENA TERAPIJA – iv., im., sc., infuzija
PREVIJANJE RANE – postoperativne, ulkusi, dekubitus, gangrena, opekline
NAZOGASTRIČNA SONDA
STOMA – ileostoma, kolostoma, urostoma, traheostoma i gastrostoma
UZIMANJE BIOLOŠKIH UZORAKA za laboratorijske pretrage – krv, urin, bris, stolica
KATETERIZACIJA MOKRAĆNOG MJEHURA – kod žena
KLIZMA
NJEGA UMIRUĆEG BOLESNIKA

PREVENCIJA KOMPLIKACIJA DUGOTRAJNOG LEŽANJA - dekubitus, respiratorne komplikacije, tromboza, kontrakture, nesvjestica

DEKUBITUS - je ograničeno oštećenje kože i potkožnog tkiva koje je bilo izloženo dugotrajnom pritisku. Kao posljedica toga prekida/usporava se cirkulacija (krvi i kisika) u tome dijelu tijela te koža na tome dijelu postaje čvrsta i crvena ili mekana i ljubičastoplave boje. Kako se prekida protok krvi u tom određenom dijelu tijela, također se smanjuje i protok krvi kroz neke organe zbog stezanja ili začepljenja krvne žile (ishemija), a tamo gdje krv ne cirkulira, dolazi do nakupljanja bakterija jer takvo područje bez potrebne cirkulacije krvi uvijek je povoljno mjesto za razmnožavanje bakterija.

RESPIRATORNE KOMPLIKACIJE – česte su kod bolesnika koji dugotrajno miruju, a posljedica su smanjene ventilacije pluća , nakupljanje i zastoja sekreta, te infekcija. Tada se javljaju upale bronha, pneumonije ili atelektaze plućnog tkiva. Preveniraju se održavanjem optimalnih klimatskih uvjeta u bolesničkoj sobi (PROSTORU GDJE BOLESNIK BORAVI) i poticanjem bolesnika na duboko disanje i iskašljavanje, čestom promjenom položaja bolesnika u krevetu, te aktivnim i pasivnim vježbama u krevetu i izvan njega. Najbolja se ventilacija pluća postiže postavljanjem bolesnika u sjedeći položaj. Vježbe disanja predstavljaju važan čimbenik u sprječavanju respiratornih komplikacija.

TROMBOZA – je komplikacija dugotrajnog ležanja. . Može biti venska i arterijska. Nastanak duboke venske tromboze često je potaknut nepokretnošću te kod bolesnika koji su podvrgnuti velikim operacijskim zahvatima nakon kojih je potrebno dugotrajno mirovanje. Nastaje kao posljedica nakupljanja trombocita, fibrina i eritrocita u krvnim žilama. Najčešće se javlja na donjim ekstremitetima. Koža je na mjestu nastanka upaljena, crvena, a bol se najčešće javlja u stražnjim dijelovima potkoljenice te unutarnjem dijelu natkoljenice. Velika opasnost je da se nastali ugrušak otkine i dovede bolesnikov život u opasnost. U pojedinim slučajevima ishod može biti i smrtonosan.

KONTRAKTURA - je naziv za ograničenje pokretljivosti zgloba u nekim ili svim smjerovima, do koje može doći zbog dugotrajnog ležanja ili različitih patoloških procesa samog zgloba ili okolnog tkiva. Ograničenje je stalno i odnosi se na aktivne i pasivne kretnje u zglobu. U liječenju kontraktura koriste se kirurški zahvati, dok se metodama fizikalne medicine može spriječiti nastanak kontrakture.

NESVJESTICA – Ortostatska hipotenzija/sinkopa je gubitak svijesti pri naglom ustajanju iz sjedećeg ili ležećeg položaja. Kratkotrajni je gubitak svijesti koji nastaje zbog „slijevanja„ krvi u donje dijelove tijela. Kad bolesnik ustane iz ležećeg u uspravni položaj, zbog gravitacije određena se količina krvi slije u noge. Time se smanjuje količina krvi koja se vraća prema srcu, pa je stoga smanjen minutni volumen srca i u skladu s time smanjuje se krvni tlak. Javlja se i kod osoba pri predoziranju lijekovima za snižavanje krvnog tlaka.

ZAKLJUČAK:
Napretkom medicine došlo je do produljenja trajanja života, čime je znatno porasla populacija starijih osoba. Brojne zloćudne bolesti, loša prehrana, kronične bolesti unatoč suvremenoj njezi dovode do ozbiljnih komplikacija dugotrajnog ležanja. Kretanje je jedna od važnijih metoda u sprečavanju ovih komplikacija. Održavanjem tijela pokretnim, te očuvanjem integriteta kože, pridonosi se prevenciji komplikacija dugotrajnog ležanja. Iz navedenog zaključuje se da je za sprječavanje komplikacija dugotrajnog ležanja potrebno poticati bolesnika na mobilnost te što manje provođenja vremena u krevetu. Uz angažman bolesnika, ako mu zdravstveno stanje to dopušta kao i stručnu pomoć medicinskih sestara koje provode zdravstvenu njegu, komplikacije dugotrajnog ležanja mogu se svesti na najmanju moguću mjeru i tako pridonijeti kvaliteti zdravstvene njege.

VITALNE FUNKCIJE – disanje, puls, tjelesna temperatura, krvni tlak

DISANJE – respiracija je spontani, ritmički mehanički proces. Disanje/respiracija je izmjena kisika i CO2 između stanica organizma i okoline u kojoj organizam živi.

Disanje ima nekoliko funkcija:
- Unos kisika u tijelo,
- Uklanjanje ugljičnog dioksida iz tijela,
- Regulacija tjelesne temperature,
- Regulacija acido-bazne ravnoteže u tijelu.

Normalan broj respiracija iznosi:
- kod djece 20-22 u minuti
- kod odraslih 18-20 u minuti
- kod starijih osoba 16-18 u minuti.

PULS - ili bilo je niz tlačnih valova u arterijama sustavnog krvotoka, nastalih potiskivanjem krvi kontrakcijama lijeve klijetke. Utvrđuje se palpacijom površinskih arterija. Frekvencija pulsa je broj otkucaja u minuti. Normalan broj otkucaja je 60 – 80 o/m, a u novorođenčadi i male djece je brži 100 – 150 o/m.

TJELESNA TEMPERATURA - Temperatura je stupanj zagrijanosti tijela. Normalna temperatura u zdravog čovjeka kreće se od 36°C- 37°C. Ovisi o dobu dana, životnoj dobi, fizičkom naporu, emocijama, menstrualnom ciklusu ... ona varira tokom dana. Od nešto niže u jutarnjim satima, prema nešto višoj prema večernjim satima.

KRVNI TLAK - je sila kojom krv tlači stjenku krvne žile.

Visina/veličina arterijskog tlaka ovisi o:
- Količini krvi koja se nalazi u cirkulaciji
- Radu srca
- Elastičnosti krvnih žila

Osim toga na veličinu tlaka mogu utjecati: dob ispitanika, spol, aktivnost, doba dana. Normalan tlak ovisi o životnoj dobi. Osobe starije od 18 god – 120/80 do 150/95 mmHg.
Možda niste znali: povećanje tjelesne temperature za 1°C dovodi do ubrzanja srčane akcije za 8 do 10 otkucaja u minuti a broj respiracija raste za 4 u minuti.

LABORATORIJSKE PRETRAGE MOGU BITI:

BIOKEMIJSKE
- obavljaju se u biokemijskim laboratorijIma. Kvantitativne su i kvalitativne prirode, a rezultati se iskazuju u mjernim jedinicama i uspoređuju sa standardima „normalnim“ vrijednostima.
HEMATOLOŠKE
- koagulacijske pretrage se obavljaju u hematološkom laboratoriju, a obuhvaćaju mjerenje brzine sedimentacije eritrocita u uzorku citrirane krvi u toku 1h.
MIKROBIOLOŠKE
- serološke i parazitološke pretrage nastoje identificirati uzročnike nekih bolesti (bakterije, virusi, gljivice, paraziti) i prema mogućnostima ispitati njihovu osjetljivost. Promatra se inhibicija, razmnožavanje mikroorganizama i na taj način se procjenjuje djelovanje lijeka tj. antibiogram.
IMUNOLOŠKE
- njima se utvrđuje sposobnost organizma da prepozna strane materije i odupre se njihovom djelovanju. Najčešće se pomoću njih uz već spomenuta dokazivanja antitijela protiv mikroorganizama određuje pripadnost pojedinim krvnim grupama.
CITOLOŠKE
- su metode utvrđivanja dijagnoze na osnovu mikroskopskog pregleda i prepoznavanja stanica iz tjelesnih tekućina, tkiva ili organa, te njihovih sekreta ili ekskreta.
HISTOLOŠKE
– obavljaju se u patohistološkom laboratoriju. Uzorci tkiva dobiveni su operacijom, biopsijom ili punkcijom, te autopsijom umrlih bolesnika. Elektronskim mikroskopom utvrđuju se nefiksirani i nebojeni uzorci. Na rezultatima patoloških pretraga temelji se većina dijagnoza bolesti. Zadaci medicinske sestre kod laboratorijskih pretraga su pravilno uzimanje uzoraka, čuvanje i transport biološkog materijala u laboratorij.

PRIPREMA BOLESNIKA, MATERIJALA I UZIMANJA KRVI IZ VENE

Krv za laboratorijske analize dobiva se uzimanjem krvi iz vene. Zadaci sestre pri uzimanju krvi su priprema bolesnika (fizička i psihička), priprema materijala, tehnika izvođenja, zbrinjavanje bolesnika i raspremanje materijala, te slanje krvi u laboratorij. Krv za laboratorijske pretrage najčešće se uzima u jutarnjim satima. Pribor za vađenje krvi: sterilne šprice, sterilne igle za jednokratnu upotrebu, epruvete sa gumenim čepom, dezinfekciono sredstvo, tupferi od vate, elastična gumena poveska (Esmarhova poveska), itd.

PRIPREMA BOLESNIKA, MATERIJALA I IZVOĐENJE UZIMANJA KAPILARNE KRVI

Kapilarna krv se dobiva ubodom u jagodicu srednjeg prsta na šaci ili iz resice ušne školjke a kod dojenčeta iz palca na nozi ili iz pete. Za ovaj postupak je potrebno imati tupfere, alkohol, lancetu, ampularij. Ubodno mjesto treba očistiti alkoholom i osušiti. Vrh srednjeg prsta pacijenta se stegne i odlučno i brzo ubode, tako da krv istječe pod lakim pritiskom. Ako nema lancete, ubod se može izvesti i sterilnom iglom. Prva kap krvi se obriše i zatim se pritisne da bi se pojavila slijedeća kap krvi. Postupak je identičan i kad se uzima kapilarna krv iz resice ušne školjke ili palca na nozi ili iz pete.

TERMINALNA, PALIJATIVNA NJEGA

Terminalna njega je dio palijativne njege i pruža se zadnjih dana života, kada je cilj da se postigne najbolja kvaliteta života pacijenta sa neizlječivim bolestima koje mu ugrožavaju život i da se omogući pacijentu da dostojanstveno umre.
Palijativna njega pruža olakšanje bola i drugih uznemirujućih simptoma, nudi sistem podrške kako bi se pomoglo obitelji tokom pacijentove bolesti i u toku žalovanja.

PALIJATIVNA SKRB

Palijativna skrb je aktivna i cjelovita briga kako za osobu čija bolest više ne reagira na liječenje, tako i za bolesnikovu obitelji. Njom se nastoji ublažiti bol i patnja te poboljšati kvaliteta života bolesnika i njegove obitelji. Ona ne ublažava samo fizičke simptome već pomaže kod psihičkih, socijalnih i duhovnih poteškoća, pruža podršku članovima obitelji tijekom bolesti i u žalovanju nakon bolesnikove smrti. Vrijednosti koje palijativna skrb naglašava su bolesnikovo dostojanstvo, samostalnost, odlučivanje o vlastitom životu i liječenju te cjeloviti pristup svakom bolesniku kao pojedincu.

SMRT - (BIOLOŠKA, PRIRODNA, NEPRIRODNA, KLINIČKA, PRIVIDNA)

Biološka ili prava smrt podrazumjeva potpuni ili trajni prestanak srčane akcije i disanja duže od 5 minuta, te EEG tišine duže od 30 minuta. Ako je smrt posljedica starosti tada govorimo o prirodnoj smrti. Ako je posljedica bolesti ili nesreće, onda govorimo o neprirodnoj smrti.
Prirodna - fiziološka smrt zbog starosti javlja se u do tada zdravih osoba treće životne dobi (od 65 godina nadalje).
Neprirodna smrt je posljedica ozljede organizma bez obzira da li je ta ozljeda došla djelovanjem druge osobe, iste osobe ili slijedom okolnosti.
Klinička smrt predstavlja prestanak srčane akcije i disanja u trajanju od 5 minuta poslije čega se ove funkcije mogu ponovo uspostaviti.

Smrt konstatira liječnik koji po potrebi određuje kliničku ili sudskomedicinsku obdukciju. Tek poslije toga medicinska sestra zbrinjava umrlog.

PRIMJENA TERAPIJE:

ENTERALNO – kroz probavni trakt.
PERORALNO – (lat. per os) na/kroz usta
SUBLINGVALNO – pod jezik
REKTALNO – kroz debelo crijevo
INHALACIJE – putem dišnih organa (udisanjem)
LOKALNO – kroz kožu nanošenjem ljekovitih pripravaka (krema, mast, gel, losion, ulje)
SUBKUTANO – SC (ispod kože),
INTRAMUSKULARNO - IM (u mišić),
INTRAVENSKI – IV (u venu – injekcije, infuzije).
PARENTERALNO – se obično primjenjuju lijekovi koji bi se prolazom kroz probavni trakt razgradili. Takva vrsta aplikacije ima prednosti, jer lijek stiže nepromijenjen u krvotok ili na određeno mjesto, a učinak nastaje brzo i potpuno.

OKSIGENOTERAPIJA

U normalnim uvjetima se unosi u organizam udisanjem zraka. Ukoliko dođe do nekih poremećaja, dolazi do smanjene koncentracije kisika u krvi (hipoksemija), i do smanjene koncentracije kisika u tkivima (hipoksija). Najčešće se primjenjuje kod reanimacije, ozlijeđenih ili otrovanih osoba, oštećenja neuromuskularnog sistema disanja, bolesti pluća i dišnih putova, bolesti srca, stanja šoka.

PREVIJANJE

POSTOPERATIVNA RANA – rana nakon operativnog zahvata.
ULKUS - diskontinuitet ili oštećenje kože ili sluznice, što ometa normalnu funkciju dijela tijela ili organa kojem taj dio kože ili sluznice pripadaju.
DEKUBITUS - ograničeno oštećenje kože i potkožnog tkiva koje je bilo izloženo dugotrajnom pritisku.
OPEKLINA – vrsta ozljede kože ili potkožnih tkiva izazvana toplinom, električnom strujom, kemijskim tvarima, trenjem ili radijacijom.
GANGRENA - nekroza tkiva ili organa na koju se najčešće nadovezuje raspadanje tkiva djelovanjem bakterija i lošom cirkulacijom. Preranu staničnu smrt tkiva (nekrozu), izaziva narušena cirkulacija krvi izazvane različitim uzrocima (povrede, bolesti, infekcije).

NAZOGASTRIČNA SONDA

Bolesnika hranimo nazogastričom sondom ako ne može gutati ili je refleks gutanja ne razvijen. Prije hranjenja bolesniku se kroz nos, preko ždrijela uvodi u želudac plastična ili gumena cijev duga 70cm - nazogastrična sonda. Hrana mora biti tekuća i ugrijana na temperaturu tijela.

ISHRANA INTRAVENSKOM INFUZIJOM

Kada bolesnik ne može ili ne smije uzimati tekućinu i hranu na usta, primjenjuje se intravenozna Infuzija ( teža stanja dehidracije, nesvijesti, nakon operacija na digestivnom traktu, nakon povraćanja itd.). Dajemo fiziološke rastvore 5ili10%-tne glukoze, rastvore elektrolita, aminokiselina ...

GASTROSTOMA
Gastrostoma je otvor načinjen kirurškim putem kroz stjenku želuca na zidu kroz prednji trbušni zid. Kroz otvor je uvedena gumena cijev promjera 1-1,5cm radi hranjenja. Hranjenju kroz gastrostomu pristupa se kad je onemogućeno ili nije dopušteno hranjenje prirodnim putem. Hrana mora biti tekuća ili pasirana na temperaturi 35-37C, raspoređena u pet obroka. Između obroka mogu se dati napitci u količini 2500-3000ml.

STOMA
Stoma je kirurški napravljen otvor koji izvodi unutarnji šuplji organ na kožu. Mogu biti privremene i trajne. Privremene stome se mogu zatvoriti s minimalnim gubitkom funkcije ili bez gubitka funkcije organa iz kojeg se izvode. Trajne stome se izvode kod karcinoma ili trajne nemogućnosti aktivnosti određenog organa. Stome se nazivaju prema organu koji se izvodi:

TRAHEOSTOMA
Otvor na prednjoj stjenci vrata, čijem formiranju prethodi kirurški zahvat koji se naziva traheotomija (otvaranje traheje - dušnika). Stoma se formira tako da se rubovi otvora na stjenci dušnika ušiju za rub kože na vratu. Primjenjuje se u slučajevima suženja (opstrukcije) gornjeg dijela dišnog puta, najčešće na razini ždrijela, grkljana i dušnika.

GASTROSTOMA
Koristi se za dugu primjenu enteralne prehrane

ILEOSTOMA
Kirurški otvor konstruiran tako da se na površinu kože dovede kraj tankog crijeva (ileum) . Intestinalni (crijevni) otpad prolazi kroz ileostomu koji se eliminira u za to fiksiranu stoma-vrećicu. Ileostoma se obično nalazi iznad prepona na desnoj strani trbuha.

KOLOSTOMA
Kirurški otvor konstruiran tako da se na površinu kože dovede kraj debelog crijeva (kolon), a indikacija za nju su perforacije crijeva, ozljeda, crijevnih fistula, karcinoma crijeva ili rektuma.

UROSTOMA
Kirurški inducirani, privremeni ili trajni ispust urina kroz kožu radi održavanja kontinuiteta urinarne eliminacije. Potrebna je ako sustav odvodnje urina nije u mogućnosti eliminirati urin van. Indikacije su: ako se mokraćni mjehur ne može sačuvati kao rezervoar, ako je urinarni trakt oštećen, ako ga treba zatvoriti ili ukloniti. Mogući uzroci mogu biti kongenitalne malformacije, atresije, stenoze mokraćnog sustava, oštećenja živaca, tumora , ali i stečeni uzroci, poput posljedica radioterapije , operacije ili ozljeda.

NEFROSTOMA
Kirurški zahvat kojim se stvara umjetan otvor koji povezuje bubreg sa vanjskim svijetom i tako omogućuje izlijevanje urina izravno iz gornjeg dijela mokraćnog sustava. Izvodi se kada postoji zapreka prolasku urina kroz mokraćovod ili mokraćni mjehur kao što su tumori u neposrednoj blizini ili bubrežni kamenci.

KATETERIZACIJA MJEHURA

je postupak u kojem se urinarni kateter (cjevčica od lateksa, poliuretana ili silikona) uvodi kroz uretru do mokraćnog mjehura. Kateterizacija omogućava slobodno istjecanje pacijentova urina iz mokraćnog mjehura, a radi sakupljanja istoga. Također može biti korištena za unošenje tekućina koje služe za dijagnostiku ili terapiju bolesti mokraćnog mjehura. Kateterizaciju najčešće izvodi zdravstveni djelatnik, no moguće je i da ju pacijent samostalno obavlja. Kateter može biti trajni (permanentni) ili intermitentni, koji se uklanja poslije svakog pražnjenja mjehura.

KLIZMA

Koristi se kada osoba koji iz nekog razloga ne mogu eliminirati crijevni sadržaj iz crijeva . Nakupljanje crijevnog sadržaja dodatno usporava metabolizam, organizam ne može eliminirati toksine iz crijeva, crijeva dodatno usporavaju svoju aktivnost, dolazi do zamora, bezvoljnosti… te prijeti ozbiljan zdravstveni problem. Redovno pražnjenje crijeva neophodan je preduvjet za zdravlje čovjeka.

PRAVILNA ISHRANA BOLESNIKA

Kod bolesnika pravilna ishrana je sastavni dio liječenja. Dijeta je način ishrane koju ordinira liječnik, a sastoji se u potpunoj ili djelomičnoj redukciji hrane ili u obogaćenju ishrane pojedinim sastojcima. Pomoć pri hranjenju, zadaća je medicinske sestre kod bolesnika koji ne mogu sami uzimati hranu. Kod bolesnika koji ne mogu gutati, nisu pri svijesti ili postoji nemogućnost uzimanja hrane kroz usta, medicinska sestra provodi hranjenje bolesnika:

- NAZOGASTRIČNOM SONDOM
- GASTROSTOMOM
- INTRAVENSKOM INFUZIJOM
- HRANJIVA KLIZMA

ANAFILAKTIČKI ŠOK

Je ozbiljna alergijska reakcija koja počinje iznenada i može biti smrtonosna. Obično je popraćena nizom simptoma, uključujući svrab, osip, otjecanje grla i nizak krvni tlak. Najčešći uzroci su ubodi kukaca, prehrambene namirnice i lijekovi.